grčkorimski
22.06.2006., četvrtak
TUKU NAŠI,AL TUKU I PARTIZANI
|
Čekam tekmu i gledam Dnevnik.Ide prilog o proslavi državnog blagdana Dana antifašističke borbe,odmah iza toga prilog o komemoraciji na jami Jazovka gdje se odaje počast ubijenim ustašama i domobranima(da li tamo ima nevinih,nije rečeno). Pitam se zašto na spomen antifašističke borbe koji je samo danas državni blagdan,mora doći i politički korektna reportaža i o "drugoj" strani. Da li smo mi kao društvo toliko bolesni,ambivalentni ili jednostavno neobrazovani da ne možemo odati počast i priznanje onima koji su se u najtežim trenucima u povijesti prvi suprotstavili najbolesnijoj ideji čovječanstva do sada?! U čemu je problem? U tome što su hrvatski antifašisti bili pod okriljem komunizma koji Hrvatima nije donio puno dobra i s čijim izdancima smo morali ratovati da bi dobili samostalnu državu.Nacionalna obilježja su bila zabranjivana i omalovažavana,Crkva je bila marginalizirana,a oni koji su javno prakticirali vjeru nisu bili u mogućnosti postići nikakve veće uspjehe.Komunizam i socijalizam kao takvi nigdje u svijetu nisu doživjeli uspjeh,dapače,sve svoje stanovnike su otjerali u glad i siromaštvo,a u mnogim zemljama se prema političkim neistomišljenicima primjenjivala tortura,zatvori pa čak i ubojstva. Sagledavši sve to,uopće me ne čudi što Hrvati i službena politika,posebno u prvim godinama nakon prvih izbora,nisu htjeli imati nikakvih ili što je manje moguće dodirnih točaka s bilo čim što je vezano uz komunizam i socijalizam,počevši od 1941- pa sve do 1990. godine. Što je odgovor na problem? Treba shvatiti činjenicu da antifašizam nije nužno vezan za komunizam.Uzmimo na primjer Francusku.Jedan od najjačih pokreta otpora,a nema nikakve veze s komunistima,dapače,De Gaulle je bio popriličan konzervativac i moglo bi se današnjim rječnikom reći,desnije orjentiran,ali on je bio taj koji je organizirao one koji su htjeli pružiti otpor! Naš problem je taj što mi nismo imali svog De Gaulle-a,a mogli smo u liku Vlatka Mačeka.Da je on organizirao otpor,vjerovatno bi se danas njime itekako ponosili,slavili ga i isticali neovisno o tome da li bi 1945. prihvatili komunizam ili ne.Zašto bi ga veličali?Jednostavno,nije bio komunist i bio je vjernik. Spletom okolnosti je kod nas ispalo da su komunisti na čelu s Titom bili najkompaktnija i najjača opcija koja je odlučila pružiti otpor,i svi oni koji nisu htjeli sjediti prekriženih ruku,a htjeli su se boriti protiv nacizma i fašizma,nisu imali drugog izbora nego se priključiti partizanima.Među njima je zasigurno bilo dosta ljudi koji nisu bili po uvjerenju komunisti,a i podosta onih koji nisu imali ni previše pojma što je to komunizam i socijalizam,već su jednostavno išli u borbu za slobodu.To se može vidjeti i po mnogim knjigama,filmovima i dokumentima. Možda je to dobro,a možda i loše.Loše zato što je Tito uveo komunizam nakon rata i sve ono što je on donio,a dobro zato što su ljudi imali opciju koja je bila antifašistička.Možda je sreća u svemu tome što jugoslavenski kralj i Draža Mihajlović nisu bili antifašisti,jer zamislite da jesu pa da su oni nakon rata kreirali neku novu kraljevinu Jugoslaviju.Iz te perspektive se Tito čini kao prihvatljivija opcija,zar ne? Za kraj,moje mišljenje je da svakako treba dostojno odati počast ljudima koji su krenuli u borbu protiv najvećeg zla u povijeti neznajući ishod,neovisno pod čijom su komandom bili.Ti ljudi nam trebaju biti na ponos i čast jer nisu ni znali kako će se situacija razvijati nakon rata.Sve što se dešavalo nakon 1945.,diktatura,progoni neistomišljenika,zabrane i ograničenja svih vrsta nemaju nikakve veze s onima koji su se digli 1941. u okolnostima koje sam opisao,i za svaku su osudu. Slavimo svoje antifašiste kao što to rade Francuzi jer razlike među tim ljudima nema! |
21.06.2006., srijeda
URBANI
|
Kao što sam većinu postova napisao potaknut nečim,tako ću i ovaj,sada potaknut postom na naslovnici blog.hr-a. Nisam dugo na blogu i već sam više puta naišao na tematiku narodne glazbe.Nisam imao volje ostavljati komentare,ali ovaj put nisam mogao izdržati . Za uvod ću reći da sam bio gost svih poznatih zagrebačkih "narodnjačkih" klubova. Stupanj ljutnje i ogorčenosti mnogih ljudi u našem društvu pa tako i na blogu po pitanju narodnjaka,meni osobno pomalo postaje groteskim. Neke izjave graniče s mržnjom i nepodnošljivošću određenih ljudi koje uglavnom ti ljudi niti ne poznaju,niti ih žele upoznati. Što znači biti urban?Po mom shvaćanju,to su osobe koje su prije svega tolerantne.željne novih znanja,bez straha od nepoznatog,pune razumijevanja,kozmopoliti i stupovi društva.Tragično je što ljudi koji sebe smatraju urbanima,bar neki od njih koje sam osobno upoznao ili čitao ili gledao u raznim medijskim oblicima,uopće ne pokušavaju shvatiti kompleksnost društva oko njih. Mnogi se koriste vulgarnim,neukusnim rječnikom punim predrasuda koji oni valjda smatraju urbanim.Ne iznose nikakve argumente,već samo pljuju i kritiziraju,neki čak imaju i radikalna rješenja,čime se spuštaju daleko ispod razine onih koje obezvrjeđuju.Samo je pitanje da li su i koliko su toga uopće svjesni! Nitko ne tvrdi da su narodnjaci kvalitetna glazba,ali da li su malo gori ili malo bolji od mase komercijalnih uradaka koji nam se serviraju na stranim i našim programima?! Kao u svemu u životu,tako i kod narodnjaka treba znati prepoznati razlike.Pjevači kao što su Halid Bešlić,Haris Džinović,Miroslav Ilić,Hanka Paldum,Lepa Brena i još mnogi kojih se trenutno ne mogu sjetiti,imaju neosporno velike glasovne i glazbene mogućnosti.U krajnjoj liniji,harmonika je kao instrument jako teška za kvalitetno naučiti svirati. Tko je taj tko određuje što je kvaliteta,a što smeće? Da li je gomila stranih boy bendova ili R N B pjevača ili pjevačica koji pjevaju na kojekakve matrice kvaliteta?Da li su svi rock bendovi koji izlaze iz garaža nužno kvaliteta ili se za neke može reći da lupaju bez veze?Da li je mnoštvo naših pjevača i pjevačica kojima je vrhunac instrumenta "sintisajzer",nužno kvaliteta?Možda nekome jest,nekome nije,ja ih zbog toga niti osuđujem,niti pljujem,niti im se podsmjehujem. Jedino što ne podnosim je mržnja,netolerancija,licemjerje ili dvostruka mjerila,a takvih ljudi ima podosta neovisno o tome tko su,što su ili kakvu glazbu slušaju. Naravno da i ja prezirem narodnjake koji potiču bilo kakvu mržnju,nesnošljivost ili nasilje,ali točno znam što mi odgovara kada sam vani na mjestu gdje se puštaju narodnjaci i nitko me nema pravo zato optuživati,nazivati smećem,izdajnikom,manje inteligentnim,nižom vrstom ili me stavljati pred zid,kao neki urbani kažu. Odakle nekome pravo u demokratskoj državi drugome određivati što za njega valja ili ne valja,određivati kakva će se glazba puštati u kafićima i automobilima i koliko glasno zato što to vrijeđa nečije uši ili ga getoizirati na određena mjesta.Što bi bilo kada bi svi koji se ne slažu s nekom glazbom zahtijevali od onih koji je vole da to rade isključivo tiho i zatvoreni u svoje prostorije?!Oprostite,ali to mi zvuči kao loš znanstvenofantastični film o budućnosti. Nameće mi se pitanje,što je slijedeće što će nekome smetati?!Neka druga glazba,knjige,mišljenja,pamet,vjeroispovijest,boja kože,invaliditet,da ne spominjem homoseksualce!? Koliko god to što sam rekao nekome izgledalo nepovezano s temom,takva razmišljanja su uvijek opasna i nimalo u skladu s urbanošću i demokratičnošću. Ako i sve ovo što sam rekao zanemarite,uvijek je tu ona dobra,stara ponuda i potražnja i protiv toga se ne može. Nemojte gubiti živce zbog nečega što je u krajnjoj liniji manje bitno,budite zaista urbani i tolerantni.Pokušajte razumjeti i one s kojima ne razmišljate istovjetno,a ponekad ako vam ne preostane ništa drugo,začepite uši ili promijenite mjesto trenutnog boravka jer smo svi ponekad na to prisiljeni jednostavno zato što smo različiti,a to je ono što je najljepše! |
20.06.2006., utorak
NA RUBU ZNANOSTI
|
Sinoć je u emisiji "Na rubu znanosti" gostovao William Engdahl, autor knjiga "Stoljeće rata" i "Sjeme uništenja". Prvo moje pohvale gospodinu Mišaku što je u emisiji ugostio tako eminentnog stručnjaka za područje naftne geopolitike,a i šire. Ono što mi se nije svidjelo je kratkoća emisije(iako je poznato da uvijek traje 60 minuta) jer je u tom roku nemoguće spoznati ni osnove o temi naftne geopolitike,a kamoli još i o genetski modificiranoj hrani,povezanosti određenih ljudi u svemu tome koja je naprosto nevjerojatna i na kraju još sagledati dosadašnje i buduće posljedice cijele priče. Druga stvar koja me zasmetala je to što prijevod nije bio titlovan,iako emisija nije išla u živo pa su se događale neke nejasnoće kakve se i inače sreću kod simultanih prijevoda,posebno zato što je pravilan prijevod u nekim trenucima bio krucijalan za spoznavanje i povezivanje bitnih činjenica o kojima je Engdahl govorio. U svakom slučaju,krajnje je pozitivno što je takav čovjek dobio medijski prostor na nacionalnoj televiziji i ako je bar jednog čovjeka koji nije ništa znao o tome zainteresirao za temu,to je već napredak. Za one koji nisu čitali svakako preporučujem knjigu "Stoljeće rata" jer ne znam nikoga tko ju je pročitao i ostao ravnodušan,a ako ništa drugo pomoći će u razumijevanju angloameričke politike,rata u Iraku,podjeli zemlje na američku i britansku zonu i još mnogo toga od 19.st do danas! |
17.06.2006., subota
SLONOVI
|
Čovjeka ponekad stvarno iznenade neke slučajnosti u stvarnom životu koje ne bi mogao složiti ni Jules Verne u svojim romanima. Malo karikirano,ali sve je počelo i završilo na nogometnom stadionu.Vjeorovali ili ne,ali radi se o procesu raspada bivše Jugoslavije i svega onoga što je od nje ostalo. Kao što je većini poznato,prvi sukob dogodio se 13.svibnja 1990. na Maksimiru.Mnogi taj datum uzimaju kao početak rata,hrvatskog otpora i raspada Jugoslavije,a sve je završilo 16.lipnja 2006. na Schalke areni u Gelsenkirchenu. Srbija i Crna Gora torpedirana je od strane Argentinaca sa šest neumoljivih pogodaka koji su taj brod simbolično prepolovili na dvije države.Još samo jednom u povijesti će biti intonirana himna "Hej Slaveni" i to na posljednjoj utakmici koju igraju za par dana protiv Obale Slonovače i to će biti konačni kraj jedne ere koja je trajala 61 godinu! Preko "monitora" i linkova na sportskim vijestima nabasah na stranicu B92 i njihov forum i komentare na utakmicu.Namijao sam se do suza na neke od njih,ali većina se slaže u jednom-kakva država,takva i reprezentacija,takav i rezultat.Većina je složna u tome da ne poštuju sami sebe,a prema tome ni drugi njih,neki čak kažu da im se vraća za sva zla koja su učinili,da se trebaju ugledati na Hrvate kako se bori za svoju domovinu i zastavu.Nitko od igrača ne pjeva himnu jer ta himna ni nije njihova,to je nešto umjetno stvoreno i izmišljeno,a oni su bili jedini luđaci koji se nisu okrenuli sebi,svojoj domovini,svom dresu i himni,već su uvijek predstavljali neke imaginarne tvorevine. Iz svega toga dolazi mi pitanje da li je moguće da su Srbi stvarno odlučili okrenuti se sebi,misliti na svoju budućnost i napredak?!Da li su za to trebali proći krvave ratove i na kraju mirni odlazak Crnogoraca?!Da li im je za to trebalo 6 komada od Argentine u smušenoj,jadnoj i nemotiviranoj nogometnoj predstavi,ili će im možda još bolje situaciju pročistiti 3-4 komada od,kako oni kažu,slonova(reprezentacija Obale Slonovače u nogometu,op.a.)! Jedan od komentatora s tog sajta kaže kako RTOS izvještava da su njihovi protivnici Argentinci pomeli neku zemlju za koju nisu sigurni kako se zove i da će se učiniti sve kako bi to saznali u slijedećim informativnim emsijama!RTOS inače znači radio-televizija Obale Slonovače! Vrlo duhovito,ali i slikovito.Stvarno je vrijeme da se svi okrenu sebi,dignu svoju zastavu,imaju svoju himnu i ime države koje im pripada. Bit će bolje i ljepše svima,a bogami i njima i novinar RTOS-a će zasigurno znati s kim igraju "slonovi" ako i na slijedećem svjetskom prvenstvu završe u istoj grupi sa Srbijom! |
13.06.2006., utorak
DAN D
|
Došao je i taj dan 13. lipnja 2006.,dan utakmice Hrvatska-Brazil. Nervoza i uzbuđenje praši po tijelu još od sinoć.Danas nije ništa bitno,samo se odbrojavaju dosadni sati do 8 navečer kada završava prethodna tekma i kreću intervjui i analize naših i Brazilaca.Najviše me strah katastrofe,da se ne osramotimo,a kad krene tekma strah me svake lopte čim dođe na 35 metara od našeg gola,svaka intervencija obrambenog igrača mi izgleda kao da će sigurno napraviti neku glupu pogrešku,svaki korner za njih će mi izgledati kao čista gol šansa,a svaki put kad Ronaldinho primi loptu bit će prava panika.Već znam,nakon 5 minuta ću jedva čekati da završi jer 0:0 je sasvim ok rezultat! Možda vam ovo gore navedeno zvuči glupo i smiješno,ali za mene nije,to je samo mali djelić osjećaja koji preplavljuje mene i svakog navijača,za vrijeme tekme tijelo je u 90-minutnom grču s povišenim tlakom i ubrzanim pulsom. Zašto je to tako?Iskreno nemam pojma,takav sam otkad znam za sebe.Nisam nikad bio nogometaš,ali sam emocionalan po tom pitanju,uspjeh u nogometu je uvijek bio bitan za mene,makar samo na 1 dan. Sasvim sam svjestan da taj rezultat kao ni svi drugi rezultati u povijesti koje smo imali prilike gledati u raznim uvodnim emisijama zadnjih mjeseci,nemaju baš nikakvog utjecaja ni na što.Brazilu pet naslova prvaka nije donijelo nikakvo bogatstvo,Argentina je bila dvaput prvak u vrijeme kada je upadala u najveću inflaciju i krizu,a Njemačka je bila i prvak svijeta i jedna od najbogatijih nacija na svijetu i 1974.i 1990. Sve to ja znam,a i naše treće mjesto iz 1998. već lagano pada u povijest,sada već klinci koji su tada rođeni prate ovo svjetsko prvenstvo.Tko se još sjeća igrača iz doba prije 20,30,40 godina,rijetki,a tada su oni bili bekemi,zidani,ronaldinje,kranjčari isl. Ista sudbina čeka i današnje zvijezde,polako ali sigurno će pasti u zaborav i izvlačit će se u rijetkim prilikama. Oni zarađuju odlično,bogataši su,ali nisu oni za to krivi,sve je to osnovno pravilo ekonomije-ponuda i potražnja.Što se njih tiče nitko im nema pravo bilo šta spočitavati jer oni nisu krivi što im gazde mogu isplaćivati takve basnoslovne iznose. U pravu su oni koji kritiziraju reklame.Za pravog navijača reklama usred tekme ili neposredno prije je antireklama,jer vjerujte,ja uopće ne percipiram šta se reklamira,samo mi tlak skoči na 200 i psujem im majku hateveovsku "da kolko to reklama prikazujete,jel to javna ili komercijalna televizija?!"U tom trenutku mi se j... i za pivu i za aute i za banke,želim gledati igrače kako skakuću u tunelu i izlaze na teren dok se stadion trese od uzbuđenja i sreće-sve je to uvod u spektakl,predigra za tekmu,ali i za moje psihofizičko stanje. Nije to ništa bitno,za tri mjeseca ću biti negdje na poslu,opterećen svim i svačim,a svjetsko prvenstvo mi neće biti ni u peti,ali sad mi je ono najbitnije,a sve ostalo je sporedno.Nemojte me pitati kako i zašto,ljudi su sve ovo stvorili da bi se zabavili,a ne da bi se pitali kako i zašto. Život je prekratak,iskoristite ovih mjesec dana(ili bar dok naši ne ispadnu) i ako ništa drugo glumite da vam je stalo,živite s tekmom,strahujte za svaku loptu,radujte se pobjedi kao da ste dobili na lotu,a tugujte malo manje. Uživajte baš zato što za mjesec,dva to više uopće neće biti bitno! |
09.06.2006., petak
G.W.B. P. of the U.S.
|
Na pisanje ovog posta potaknuo me dokumentarni film "The End of Oil 2004(Suburbia,Collapse of the American Dream)". Neću navoditi točne brojke i podatke iz filma jer oni nisu toliko bitni za ovaj post,ako nekoga zanimaju neka pogleda film. Možda zvuči neobično u prvi mah,ali američki problem počinje se razvijati od trenutka kada nafta(i plin) postaju glavni svjetski energent,znači negdje u prvim desetljećima 20. stoljeća i kada je nafta neizrecivo jeftina za tadašnje prilike,a gotovo besplatna za današnje. U čemu je problem ako je nafta jeftina? U to vrijeme to je bio problem s ogromnom "potencijalnom energijom" koji se u kasnijim desetljećima pretvara u problem s ogromnom "kinetičkom energijom",a sam zenit toga problema počeo se dešavati 11.09.2001.,a kad će završiti ne zna više ni Bush,a kamoli Bog! Cijela stvar je vrlo komplicirana i mogao bi je možda u cijelosti reći jedino Henry Kissinger i to u obliku poduže knjige pa ću ja iznijeti moje stavove vezane uz jedan djelić tog problema . Naime, u doba naglog razvoja i buma industrije i motorizacije u SAD-u koji se događao cijelu prvu polovicu prošlog stoljeća,neki ljudi su shvatili da bi mogli početi živjeti u predgrađima.Počela je masovna kupovina zemljišta i izgradnja privatnih kuća na udaljenostima 10,20,30,40,50,60,70 km od velikih ili ogromnih gradova.Sve to bilo je popraćeno u američkom stilu patetičnim reklamama o idiličnom životu u prirodnom okružju-kuća, zelenilo,muž,žena,djeca,pas,roštilj,jedan ogroman auto i drugi malo manji.Naravno,sve više ljudi se na to odlučivalo jer su bili i u mogućnosti,ekonomija je cvjetala.Nakon određenog broja godina taj broj se popeo na stotine tisuća,pa na milione i na kraju na desetke miliona ljudi koji žive na određenoj udaljenosti od gradova u kojima rade ili su na bilo koji drugi način o njima ovisni.Sve je bilo divno i krasno jer NAFTA JE BILA JEFTINA.Troškovi takvog života u smislu prijevoza su bili minimalni,a automobili i predgrađa su postali dio "our way of life"(hrv.naš način života).Ceste i autoputevi raznih profila su nicali kao gljive poslije kiše,a sve to je urodilo time da danas ako vozite od New Yorka do Floride uopće ne morate silaziti s autoceste,ali što je još zanimljivije cijeli taj put je okružen ljudskim nastambama iliti predgrađima koja se samo nadovezuju jedno na drugo. Sada već slutite,nafta poskupljuje,plin poskupljuje,zalihe svjetske nafte se smanjuju i po nekim autorima su već dosegle svoj vrh(eng. peak)ili će ga doseći u svakom slučaju do 2010.Nakon vrha može uslijediti u najboljem slučaju određeni plato,ali pad je neminovan prije ili kasnije. Šta se događa?Amerika mora održati cijene nafte u prihvatljivim razmjerima,a da bi to mogla mora imati kontrolu nad zadnjim velikim izvorištima nafte kojih se god može dočepati jer ako nije tako dolaze u realnu opasnost da u budućim kriznim godinama nemaju mogućnosti nadzirati cijene nafte. Drugim riječima,vrijeme njihovog načina života ima ograničeni životni vijek i oni su toga debelo svjesni.Možda se pitate što su spremni učiniti da tog starog,ogromnog slona što duže održavaju na životu i prikazuju ga u cirkusu okićenog i veselog kao da je u cvijetu mladosti?! Možda su spremni izazivati krize u cijelom svijetu,počevši od srednje i latinske Amerike pa do Afrike,Azije i Europe,možda su spremni podmetati,provocirati,lagati,možda nekoga i napasti,a možda će mirno čekati razvoj situacije sa strane i misliti "mi smo svoje dobro proživjeli"?!Nekako sumnjam da je ovo zadnje uopće ikada i bila opcija. Da li je uopće moguće da SAD opstane kao jedinstvena država kad naftnom tulumu dođe kraj?!Hoće li itko biti zainteresiran za život u mamutskoj državi koja ekonomski propada,nafta je skupa,ljudi nemaju novca za gorivo,a svakodnevo im treba da bi uopće funkcionirali.Hoće li itko biti zainteresiran kad plin bude skup i kad ga ne bude dovoljno-ako niste znali neki dijelovi sjeveroistoka SAD-a su bili prije zimu ili dvije(pogledati film,ne sjećam se točno) pred totalnim energetsko-plinskim kolapsom na deset stupnjeva ispod nule. Kad bolje razmislim,Amerika je od trenutka kada je dosegla razvojni maksimum u 50-tim godinama prošlog stoljeća do kada su ljudi uživali i dolazili jer je bilo posla i novca,pa sve do danas, imala neke neprijatelje.Komuniste,diktatore,radikalne islamske skupine,Afganistan,Irak,a osovina zla ima još dva člana.Možda mi se samo čini,ali djeluje mi da su im ti neprijatelji jako dobro došli da drže naciju na okupu,da skrenu pozornost s unutarnjih problema i njihove vanjskopolitičke rabote.Jeste primjetili kako je njima domoljublje važno,kako stalno to ističu,kako stavljaju zastave gdje god stignu,kako veličaju sve svoje predsjednike i vođe?! Ispod žita mi se čini da je američkoj vrhuški najveći strah i noćna mora da netko tamo ne pomisli "pa ja živim u Kaliforniji,šta mi fali,imam sve,bogata zemlja,industrija razvijena,turizam razvijen,topla klima,more šta će mi Washington,šta me briga za redneke u Kentuckiju,šta me briga za bin Ladena,možda nas ne bude ni dirao,zašto mi ne bi imali državu Kaliforniju?" Možda vam se to čini nemoguće,ali čim standard padne,čim se previše ratuje,a ekonomija je u krizi ljudi prestaju biti ovce i svakakve ideje im padaju na pamet.Uostalom,možda oni taj nacionalni ponos i forsiraju i bombardiraju ljude kroz sve moguće i nemoguće medije s herojima i neherojima,zastavama i amblemima jer oni ni nisu nacija,oni su skup raznih ljudi koji su se povezali u povoljnom trenutku i na svestranu korist.Mogu li se isto tako i rastati?! Ja mislim da je to pitanje vremena,a toga su svjesni i njihovi čelnici koji se sad bore u Iraku i Afganistanu ne samo za naftu,ne samo za novac,ne samo za njihov način života,već za GOLI ŽIVOT I ŽIVOT SAD-a kakvog danas poznajemo i jako im je stalo da to bude što brže gotovo i jako su nervozni zato što već nije gotovo,ali ne zato što im je žao ljudskih života,već zato što su svjesni da kad su nervozni onda su i brzopleti,mogu i fatalno pogriješiti,a da u domovini ključa nezadovoljstvo koje čeka kritičnu brojku čestica koje će imati dovoljno energije za jedno veliko isparavanje iz tog lonca! MOŽDA SAM JA LUD,ALI ŠTA AKO NISAM?!BIT ĆE ZANIMLJIVO! ZA PUNO INFORMACIJA I SVE ŠTO VAS ZANIMA OBRATITE SE NA radical element jer će te tu naći sve što vas zanima, a i ono što će vas tek početi zanimati! |
07.06.2006., srijeda
RUPA BEZ DNA
|
Raspravljaju se u Saboru,pa evo o čemu! Hrvatski zdravstveni sustav u svom izvršnom dijelu se sastoji od PRIMARNE,SEKUNDARNE I TERCIRNE zdravstvene službe! U primarnu spadaju liječnički timovi obiteljske medicine,medicine rada,školske medicine,primarni pedijatar i ginekolog te hitna služba,stomatologija,patronaža,epidemiologija,kućna njega i ljekarne. Primarna zdravstvena služba provodi preventivne i kurativne(liječenje) mjere zdravstvene zaštite.U usluge spadaju sve preventivne akcije,lijekovi na recepte(osim određenih koje mora propisati specijalist),osnovne laboratorijske,rentgenske i ultrazvučne pretrage.Troškove podmiruje osiguravatelj,u našem slučaju HZZO(hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje)! Jedan tim obiteljske medicine može maksimalno davati usluge za 1700 osiguranika,,stomatološki za 2200 a ginekološki za 6000 istih. Sekundarna zdravstvena služba obuhvaća polikliničku konzilijarnu(savjetodavnu) i bolničku službu. Organizirana je u obliku specijalističkih ordinacija,specijalističkih ordinacija u okviru domova zdravlja,specijalističkih ordinacija u privatnim poliklinikama te istih u okviru bolnica.Bolnička zdravstvena zaštita provodi dijagnostičke i terapijske postupke koje nije moguće sprovesti u okviru ordinacije primarne i gore nabrojanih oblika specijalističke zdravstvene zaštite. Sekundarna zdravstvena služba se financira tako da HZZO ugovornoj ustanovi plaća izvršeni rad na osnovu računa koje te ustanove ispostave toj središnjici,odnosno HZZO-u. Bolnički kapaciteti su utvrđeni pravilima,a izose 3,5 ležaja na 1000 stanovnika za akutne bolesti te 1,5 ležaja na 1000 stanovnika za kronične nezarazne bolesti! Tercijarna zdravstvena zaštita u koju spadaju državni zdravstveni zavodi,specijalne bolnice i rehabilitacijski centri!Financira se jednako kao i prethodno. VRSTE OSIGURANJA OPĆENITO: 1.OBVEZNO OSIGURANJE:državno ili privatno 2.DOBROVOLJNO OSIGURANJE:državno ili privatno 3.DOPUNSKO OSIGURANJE 4:OSIGURANJE OD NESREĆA NA POSLU I PROFESIONALNIH BOLESTI HZZO je cenralizirana ustanova za osnovno zdravstveno osiguranje s direkcijom i 20 područnih ureda na razini županija. Stvari u najjednostavnijem obliku funkcioniraju na slijedeći način:postoje korisnici usluga(građanstvo),provoditelji usluga(mogu biti neki ili svi dijelovi zdravstvenog sustava koji su nabrojani ovisno o potrebi) te posrednici u svemu tome,a to je HZZO koji služi da se usluge ne bi plaćale iz ruke u ruku što se i radi pri davanju usluga u potpuno privatnom sektoru)! OSNOVNI MODELI FINANCIRANJA ZDRAVSTVENIH SUSTAVA U SVIJETU: 1.NACIONALNA ZDRAVSTVENA SLUŽBA:financira se kroz poreze,kontrola je javna a metode plaćanja su iz plaća i iz proračuna. takav model imaju slijedeće zemlje:Velika Britanija,Danska,Finska,Italija,Španjolska,Portugal,Grčka. Ovo je samo osnovni model što ne znači da ne postoje i drugi oblici plaćanja,dapače postoje dobrovoljna mnogobrojna privatna zdravstvena osiguranja kao i potpuni privatnici,ali i drugi oblici. 2.SOCIJALNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA:financiranje iz obveznog zdravstvenog osiguranja(hzzo),doprinosi zaposlenih(9%) i poslodavaca(7%) iz bruto primanja,kontrola je javna i interna. takav model imaju:HRVATSKA,NJemačka,Francuska,Austrija,Nizizemska,Belgija,Irska 3.PRIVATNA PRAKSA/PRIVATNO OSIGURANJE:tržišni uvjeti financiranja,neprofitna i profitna medicinska praksa,različiti načini plaćanja.Prakticira se u SAD-u! OVA TRI MODELA SU OSNOVNA,ALI POSTOJE RAZNE KOMBINACIJE RAZLIČITE U UDJELIMA RAZNIH MODELA! STRUKTURA FINANCIRANJA ZDRAVSTVA U HRVATSKOJ U 2000. GODINI:1.OSIGURANJE 88% 2.DRŽAVNA I LOKALNA UPRAVA 9% 3.PRIVATNI TROŠKOVI 3% KOJI SU SVE OBLICI SUDJELOVANJA GRAĐANSTVA U TROŠKOVIMA MOGUĆI: 1.PARTICIPACIJA 2.FRANŠIZA(platiti npr. prvih 100 kn troškova,a ostalo plaća osiguranje) 3.SUOSIGURANJE(npr. 20 % troškova liječenja plaća osiguranik,ostalo osiguranje) 4.MAKSIMIRANJE POTROŠNJE(do određenog iznosa troškove snosi osiguranje,a iznad toga sam građanin) 5.MAKSIMIRANJE PARTICIPACIJE(plaćanje participacije do određenog iznosa,a nakon toga se prestaje plaćati participacija 6.DODATNO PLAĆANJE IZNAD CIJENA OSIGURANJA 7.REFERENTNE CIJENE LIJEKOVA(jedan dio lijekova ide na trošak zdravstvenog osiguranja,a ostali nisu uključeni) KOJI SU PROBLEMI NAŠEG ZDRAVSTVA: Prvi i najveći problem našeg zdravstva je onaj koji imaju svi zdravstveni sustavi svijeta,a taj je da nema tih novaca koje neko zdravstvo ne bi moglo potrošiti-RUPA BEZ DNA! SREDSTVA OGRANIČENA,POTREBE NEOGRANIČENE! TROŠKOVI ZDRAVSTVE ZAŠTITE U HRVATSKOJ ZA 2003. SU IZNOSILI 13 220 019 860 KUNA,ŠTO JE 9.1% BDP-A ILI 470 AMERIČKIH DOLARA PO GLAVI STANOVNIKA!za usporedbu amerika je na zdravstvo u 2004. godini potrošila .8 triliona usd,što je 15,3% bdp-a,i 4.3 puta više nego što je dato za obranu, prosjek izdvajanja po glavi stanovnika u EU(prije 2004.)je bio 1700 usd! NEUČINKOVITOST PRIMARNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE KOJA KOD NAS U PROSJEKU RJEŠAVA MANJE OD 50 % SLUČAJEVA,DOK JE EUROPSKI PROSJEK 75 %,A U VELIKOJ BRITANIJI JE 84%,što sve za posljedicu ima nepotrebno ponavljanje već učinjenih pretraga,više skupih-često nepotrebnih pretraga te dovodi do skupe medicine koja često nema opravdanje u težini bolesti! PROSJEČNI GODIŠNJI RAST TROŠKOVA BOLNICA OD 1994.-2001. JE BIO OKO 28 % SAMO ZA BRUTO PLAĆE I JOŠ OKO 6,5 % ZA MATERIJAL! BOLNICE SE FINANCIRAJU IZ BUDŽETA,A POSTOJI MJESEČNI LIMIT POTROŠNJE PA KOD NEKIH ODE I 90% SREDSTAVA SAMO NA PLAĆE I TEKUĆE TROŠKOVE! KONTROLA TROŠKOVA U BOLNICAMA JE KATASTROFALNA JER LIJEČNICI NIŠTA NITI DOBIVAJU NITI GUBE KAKO GOD SE ODNOSILI PREMA TROŠENJU LIJEKOVA I OPREME JER JE UNUTARNJA KONTROLA JAKO SLABA,A JEDINI TKO TO UOPĆE PRATI JE SREDNJOŠKOLSKI OBRAZOVANO ADMINISTRATIVNO OSOBLJE HZZO-a KOJE ZAPRIMA RAČUNE POSLANE IZ BOLNICA PA AKO IM SE UČINI DA SU NEKI RAČUNI VELIKI TEK ONDA OBAVJEŠTAVAJU KONTROLU! STRUKURA ZDRAVSTVENE POTROŠNJE JE TAKVA DA NAJVIŠE NOVCA ODLAZI NA LIJEKOVE I BOLNIČKO LIJEČENJE PA SE ZATO NAJVIŠE TU I UDARA S RAZNORAZNIM MJERAMA(liste lijekova isl) HZZO JE U DRŽAVNIM RUKAMA ŠTO ZNAČI I POD KONTROLOM POLITIKE ŠTO ZNAČI DA SU U SVE TE RASPRAVE DEBELO UMIJEŠANI I POLITIČKI RAZLOZI ŠTO UVIJEK KOMPLICIRA SVAKU REFORMU! HZZO JE JEDINI OSIGURAVATELJ U PODRUČJU OSNOVNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA ŠTO ZNAČI DA TU IMA MONOPOL,A TAJ POLOŽAJ JEDINOG U PODRUČJU OSNOVNOG OSIGURANJA DEBELO KORISTI I ZA PRIDOBIVANJE KLIJENATA I U DOPUNSKO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE KOJE MOŽE BITI I PRIVATNO(to je onih dodatnih 80 kn za one koji rade i 40 kn za one koji ne rade)! NAŠ NAJVEĆI PROBLEM JE STRUKTURA OSIGURANIKA:31 % ZAPOSLENI 32 % ČLANOVI OBITELJI 24 % UMIROVLJENICI 7 % NEZAPOSLENI, ŠTO U PRIJEVODU ZNAČI DA 1,3 MILIONA ZAPOSLENIH FINANCIRA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU ZA 4,3 MILIONA STANOVNIKA! MOJ OSOBNI ZAKLJUČAK: Za zdravstvo nikad neće biti dosta novca jer takva zemlja ne postoji,a najbolji način za poboljšanje stanja je klasično uvođenje reda i kontrole u korištenje našeg zajedničkog novca počevši od administrativne do liječničke razine zdravstva plus nagrađivanje ušteda.Nadalje,povećati sudjelovanje građanstva u troškovima liječenja sukladno socijalnom statusu jer s tako malim postotkom u troškovima od strane građanstva nema šanse da opstane i zdravstvo puno bogatijih zemalja od naše!Na žalost,to je neminovnost jer nismo više u komunizmu pa se neke stvari moraju u određenoj mjeri i platiti(npr.svakom je normalno dati 40 kn za šišanje,ali nije mu normalno dati 5 kn za participaciju)! I zadnje,ali i najvažnije-TREBA POKRENUTI HRVATSKU jer kad u strukturi osiguranika bude 50 % zaposlenih-pametnom ne treba objašnjavati domino efekt koji bi se dogodio! |
05.06.2006., ponedjeljak
franjo tuđman
|
Upravo sam gledao otvoreno o temi da li treba dati trg Franji Tuđmanu ili ne.TV referendum je završio tako je je 35% gledatelja od 3000 reklo da njemu ne treba dati trg! Stvarno ne razumijem ovu državu i ljude koji u njoj žive,uvijek me totalno iznenade.Više ljudi se složilo da Gotovina ne treba u Haag,iako nam je od toga na neki način ovisila budućnost.Meni djeluje sasvim logično da čovjek koji je prvi predsjednik neke države u povijesti,koji je k tome izbran na izborima i 10 godina bio predsjednik iste, definitivno zaslužuje trg u glavnom gradu osim ako nije bio masovni ubojica ili ako nije napravio za državu ono što je Milošević napravio za Srbiju.Koliko znam,za Tuđmana nitko nije dokazao ni jedno ni drugo,koliko god negativnosti bilo u njegovim određenim postupcima! Da se razumijemo,Tuđmana osobno ne volim,niti preferiram njegovu politiku,dapače,ali on kao ličnost koja će ostati neizbrisiva u povijesti Hrvatske,kao ličnost o kojoj će slušati i sigurno nešto i učiti naši unuci i praunuci,bez daljnjeg zaslužuje trg u Zagrebu. Neki događaji i osobe su jednostavno iznad trenutnog političkog trenutka i treba ih na neki način ovjekovječiti ako su ostavile dubok trag pa makar u nekom kontekstu bile i negativne(primjer Tito)!Franjo Tuđman zasigurno spada u takve,štagod tko mislio o njemu! |
25.05.2006., četvrtak
zdravo
|
Prvi put u životu pišem blog,a tu sam došao zahvaljujući prijatelju čiji sam blog čitao.Do sada sam pročitao par blogova raznih ljudi i shvatio genijalnost,a opet takvu jednostavnost svega!Ovo je jedno od rijetkih mjesta gdje možeš reći što želiš u neograničenim količinama,a da te apsolutno nitko ne prekida,svatko ima mogućnost "nametnuti" temu koja je baš njemu u tom trenutku najvažnija na svijetu(isto kao što je i meni sad ovo)!Možeš čitati,pisati,kometirati šta hoćeš i koliko hoćeš potpuno besplatno i bez radnog vremena. OVO NIJE NIŠTA DRUGO DOLI BESPLATNE PSIHOTERAPIJE,ODLIČNO!  |
